PARUSIJA
13.03.2009., petak
PAPINO PISMO BISKUPIMA
13. Ozjujak g.Gosp. 2009------------------------------- Prievod s Francuskog Prevoditelj se usput ogradjuje glede svakoj mogutjoj nedorechenosti u terminologiji i smislu prevedenih Papinih riechi. Muchila me chinjenica shto chak katolici koji bi u osnovi trebali bolje poznavati shto se zbilo, mishljahu neprijateljski nastroieni kako me trebaju vriedjati. PISMO NJEGOVE SVETOSTI BENEDIKT XVI BISKUPIMA KATOLICHKE CRKVE Po pitanju ukinutja ekskomunikacie chetiri biskupa zaredjena po Mgr Lefebvre Shtovana subratjo u biskupskoj sluzjbi! Ukinutje izoptjenja chetiri biskupa, zaredjena g.Gosp. 1988 po Mgr Lefebvre, koie nie ovlastila Sveta Stolica, pobudilo ie, po brojnim razlozima, unutar i izvan Katolichkoj Crkvi iednu zjestoku raspru kakve nie bilo vetj vrlo dugo. To zbivanje, nadoshlo neochekivano i teshko ga ie nadobro smiestiti medju pitanja i zadatje suvremene Crkve, ostalo ie nedorecheno brojnim biskupima. Premda puno biskupa i viernika bijashe unapried voljno prihvatiti istinsku Papinu nakanu prema pomirbi, ipak, prigodnom iednoj takovoj gesti suochenoj s stvarnim hitnostima vierskoga zjivota u nashe doba, se suprostavlja. Proturiechno, odredjene skupine otvoreno optuzjuju Papu kako vratja unatrag, u predkoncilsko vrieme: otkuda proizlaze valovi opiranja, chija gorchina budi rane koie nadilaze sadashnji trenutak. Stoga sam poduzeo, shtovana subratjo, prosliediti vam neka pojashnjenja, koja trebaju pomotji shvatiti nakane koie su me vodile, kao i nadlezjna tiela Svete Stolice, chiniti taj korak. Nadam se tako doprinieti miru u Crkvi. Chinjenica, shto ie sluchaj Williamson izbio nakon ukinutja izoptjenja, ie bila za mene iedan ljutit nepredvidiv spor. Obazriv chin milosrdja prema chetvorici biskupa, zaredjenih valjano, ali nezakonito, se pokazalo nenadano kao upotpunoma suprotno: kao potiranje pomirbe medju krshtjanima i zjidovima, daklem, kao odricanje koncilskih naputaka glede tomu i usmierenju Crkve. Poziv na pomirbu, s iednom crkvenom skupinom uvuchenom u postupak razdruzjenja, se tako pretvorio u svoju suprotnost: prividni povratak unatrag u odnosu na sve pomirbene korake medju krshtjanima i zjidovima poduzete nakon Koncilu - korak chiji slied i promichba bijahu vetj u pochetku iedan cilj moiega osobnoga teoloshkog dielovanja. Sto ie ovo nametanje dvaju suprotnih nastojanja postiglo i kako ie to uznemirilo na trenutak mir medju krshtjanima i zjidovima tako isto mir unutar Crkvi, ie iedna stvar koju ne mogu nego duboko zjaliti. Shvatio sam, kako pazjljivo sliediti informacie koie su dostupne internetom moglo bi dopustiti brzo upoznavanje sa sprom. Ja sam tako izvukao pouku ter ubudutje Sveta Stolica treba predati vishe pozornosti tom izvoru informacija. Muchila me chinjenica shto chak katolici koji bi u osnovi trebali bolje poznavati shto se zbilo, mishljahu neprijateljski nastroieni kako me trebaju vriedjati. To ie tochno stoga shto zahvaljuiem toliko vishe prijateljima zjidovima koji su pomogli brzo rasprshiti nesporazum ter uspostaviti ozrachjie priateljstva i povierenja, koie - kako u vrieme Pape Ivana-Pavla II - tako takodje tiekom cielom razdoblju moiega pontifikata, ie postojalo i zahvaljujutji Bogu se nastavlja. Iedna druga pogrieshka, koja me iskreno chini tuzjnim, stoji u chinjenici shto doseg i granice odluke od 21. Siechanj g.Gosp. 2009 nisu bile dostatno jasno pojashnjene u trenutku objavljivanja. Izoptjenje se tiche osoba, a ne ustanova. Zaredjenje biskupa koie papa neodobrava predstavlja opasnost schizme, ier to dovodi u pitanje zaiednishtvo svih biskupa s papom. Stoga Crkva mora dielovati najstrozjom kaznom, izoptjenjem, sa svrhom pozvati tako kazjnjene osobe na pokajanje i povratk k iedinstvu. Dvadeset godina nakon zaredjenju, nesretno, taj cilj nie ostvaren. Ukinutje izoptjenja stremi k istom cilju koiem sluzji kazna: josh iednom pozvati chetiri biskupa na povratak. Ovaj chin bijashe mogutj onda kada su dotichni iskazali nachelno priznavanje Pape i njegov auktoritet pastira, premda s ustezanjem u stvarima poslushnosti njegovom doktrinalnom auktoritetu, kao i Koncilu. Ponavljam, luchetji osobu i ustanovu. Ukinutje izoptjenja bijashe iedna miera u dielokrugu crkvene stege: osobe su bile oslobodjene krivnje saviesti koja tvori najstrozju crkvenu kaznu. Potrebito ie luchiti stegovnu razinu i podruchie doktrine. Chinjenica shto Bratstvo Svetoga Pia X nie u kanonskom polozjaju u Crkvi ne temelji se onkraj kraju na stegovnim, nego na doktrinalnim razlozima. Kako Bratstvo nema kanonski polozjaj u Crkvi, tako ni njegovi sluzjbenici ne vrshe zakonitu sluzjbu u Crkvi. Potrebito ie, daklem, razlikovati stegovnu razinu, glede osobama takvih kakve iesu i doktrinsku razinu kada su u pitanju sluzbenik i ustanova. Ustvrdjuiem, josh iedanput: dok pitanja glede doktrini nisu razjashnjena, Bratstvo nie ni u kakvom kanonskom stanju u Crkvi i njegovi sluzjbenici - iako su oni bili oslobodjeni crkvene kazne - ne vrshe na zakonit nachin nikakvu sluzjbu u Crkvi. U svietlu toga stanja, namieravah ubudutje povezati Papino povierenstvo "Ecclesia Dei"- nadlezjna ustanova od g. 1988 za zaiednice i osobe, koie proistichu po Bratstvu Svetoga Pia X i slichnim skupinama, s htienjem povratka u puno iedinstvo s Papom - u Kongregaciju za nauk viere. To tako postaie jasno, kako sporovi koji trebaju biti obradjivani zasada su bitno doktrinske naravi i paze nadasve prihvatljivost Vatikanskoga koncila II i postkoncilskoga uchenja papa. Uchiteljski zborovi s kojima kongregacija prouchava pitanja koja se postavljaju (posebice uobichaieni kardinalski skup sriedom ter godishnji ili dvogodishnji zbor u punom sastavu) jamche suradnju s prefetima raznih rimskih kongregacija i predstavnicima svietskoga episkopata u donoshenju odluka. Ne mozje se zalediti uchiteljska vlast Crkve s godinom 1962 - to treba biti razvidno Bratstvu. Medjutim, nekima koji se prikazuju velikim braniteljima Koncila, to treba takodje biti podsietljivo, kako Vatikanski II osnazjuie cielokupnu poviest uchenja Crkve. Onaj koji hotje biti poslushan Koncilu mora prihvatiti ispoviedanje viere tiekom viekova i on ne mozje sietji korien po koiem zjivi stablo. Nadam se, shtovana subratjo, kako ie time bilo pojashnjeno potvrdno znachenje, omedjenja odluke od 21. Siechanj g.Gosp. 2009. Medjutim, sada se postavlja pitanje: ie li ta miera bila neophodna? Sadrzji li ona uistinu iedno prvenstvo? Ne postoie li stvari puno bitnie? Sigurno postoie bitnie i hitnie stvari. Mislim, kako sam podvukao prvenstvo moiega pontifikata u govorima koie sam izrekao na njegovom pochetku. To shto sam kazao ostaie, daklem, nezamienjiv nachin moiega usmierenja. Najvazjnija zadatja Petrovom nasljedniku ie utvrdjena nedvosmisleno po Gospodinu u Cenakulu: "Ti... uchvrsti svoju bratju" (Lk: 22,32). Sâm Petar ie oblikovao na novi nachin to prvenstvo u svom prvom pismu: "Vi trebate uviek biti spremni se ochitovati pred svima, koji od vas trazje polagati rachun nade koja ie u vama" (1P:3,15). U nashe doba, kada u mnogim predielima zemlje vieri prieti utrnutje, kao iednom plamenu koji vishe ne nalazi poticaj, prvenstvo koie nadvladava ie chiniti Boga prisutnim u svietu i otvoriti ljudima pristup k Bogu. Ne k bilokakvom bogu, nego onom Bogu koji ie govorio na Sinaju; onom Bogu koiem prepoznaiemo lice u ljubavi koja dopire k cilju (usp.Iv:13,1) - u razapetom i uskrslom Isusu Kristu. U ovom trenutku nashe poviesti, stvarni spor ie, shto ie ljudima Bog ischeznuo u obzoru i shto se tako trne svietlo koie proizlazi od Boga ter choviechanstvu nedostaie putokaz i razorne posljedice se sve vishe pokazuju u njemu. Voditi ljude k Bogu, k Bogu koji govori u Bibliji: ie danas prvo i temeljno prvenstvo Crkve i Petrovoga nasljednika. Od kuda proistiechu kao logichki posljedci, shto mi moramo imati u srcu jedinstva viernika. U stvari, njihovo nesuglasie, njihova unutarnja oporba dovodi u sumnju vierodostojnost u ono shto oni govore o Bogu. Stoga, napor, glede zaiednichkom sviedochanstvu krshtjanske viere - po ekumenizmu - ie ukljuchen u prvo prvenstvo. U tomu se nametje potreba, neka svi koji vieruju u Boga zaiedno trazje mir, pokushavajutji se priblizjiti jedni drugima, kako bi koracali zaiedno, chak ako njihove slike o Bogu su razlichne, prema izvoru Svietla - to ie medjureligijski dialog. Tko navieshtjuie Boga kao Ljubav "sve do kraja" treba dati sviedochanstvo o ljubavi: posvetiti se s ljubavlju onima koji trpe, otkloniti mrzjnju i nepriateljstvo - to ie drushtvena dubina krshtjanske viere, o kojoj sam govorio u poslanici Deus caritas est. Ako revnost za vieru, nadu i ljubav u svietu predstavlja u ovom trenutku (i u razlichnim oblicima, uviek) istinsko prvenstvo za Crkvu, daklem, male i velike pomirbe u tomu chine istu stranu. Kako ie ponizna nakana iedne pruzjene ruke uzrok iednoj velikoj buci, postajutji tako suprotnost pomirbi, tako ie chinjenica koju trebamo prihvatiti. Ali sada se pitam: Bijashe li to uistinu pogrieshka, u ovom sluchaju, itji ususret bratji koja, "imaju neshto proti tebi" (usp.Mt:5,23 dr.d.) i trazjiti pomirbu? Gradjansko drushtvo takodje, nemora li ono isto pokushavati ostvariti pomirbu i povezivati - toliko koliko ie mogutje - svoie izviesne chlanove s velikim naporima koji oblikuju drushtveni zjivot, kako bi izbiegli raskole sa svim tim posljedicama? Istinski trud, ublazjivati poteshkotje i stiske ter tako smiestiti ono shto ie dobro i ozdravljujutje za zaiednishtvo, mozje li to biti upotpunoma pogrieshno? Sâm sam vidio, u godinama koie su nadolazile nakon g.1988 kako, zahvaljujutji povratku zaiednice od tada odieljene od Rima, njihovo nutarnje ozrachie se promienilo; kako povratak u veliku i neizmiernu zaiednichku Crkvu ie nadishao jednostrane stavove i zadobio poteshkotje koie su odmah potom izronile zdrave snage za ziednishtvo. Bratstvo u koiem se nalazi 491 svetjenik, 215 siemenishtaraca, 6 siemenishta, 88 shkola, 2 sveuchilishta, 117 bratje, 164 sestre i tisutje viernika, mozje li nas ostaviti potpuno postrani? Trebamo li ih nezaobilazno pustiti neka lutaju daleko od Crkvi? Mislim, primerice, na 491 svetjenika. Mi ne mozjemo znati zaplete njihovih pobuda. Mislim, konachno, kako se oni ne bi opredielili za prokletstvo ako, uz razlichne udove iskrivljene i bolesne, tamo ne bi bilo ljubavi za Krista i volje za navieshtati ga s zjivim Bogom. Mozjemo li mi naprosto njih odbaciti, kao predstavnike iedne sporedne rubosvojne skupine, u trazjenju pomirbe i zaiednishtva? Shto bi potom bilo? Izviesno, vetj duzje vrieme i zatim opet u ovoj stvarnoj prigodi, chuie se na strani predstavnika te zaiednice puno nesuglasja - hvalisanja i pretpostavki, zagledanosti u samosvojnost itd. Po istinskoj ljubavi moram pridodati kako sam takodje primio niz dirljivih sviedochanstava zahvalnosti, u kojima bijashe primietno iedno otvaranje srdaca. Ali, velika Crkva ne treba li ona sebi dopustiti biti isto tako darezjljiva, sviesna velike shirine koju posieduie; sviesna obetjanja koja su joj dana? Ne trebamo li mi kao dobri uchitelji, biti isto tako sposobni ne pridavati pozornost razlichitostima koie nisu dobre i spriechavaju nam izlaz iz tiesnaca? Ne trebamo li mi dopustiti, kako su unutar Crkvi isto tako izbile neke nesuglasice? Pokatkad se stieche dojam kako ie nashem drushtvu potrebita barem iedna skupina kojoj se ne ostavlja nikakvo popushtanje; proti kojoj se mozje smireno uputiti prezir. I ako joj se netko usudi priblizjiti - u ovom sluchaju Papa - on gubi isto tako pravo na razumievanje i treba li on isto tako biti uzet s neustrashivim i bezobzirnim prezirom. Shtovana subratjo, tiekom dâna kada me ie nadahnulo pisati ovo pismo, sluchajno, u rimskom siemenishtu, morao sam obraditi i osvrnuti se na poglavlje Gal: 5,13-15. Pribiljezjio sam s iznenadjenjem hitnost s kojom te rechenice nama govore o sadashnjem trenutku: "Neka ova sloboda ne bude predgovor za ugoditi vashem sebeljublju, nego nasuprot, neka vas, po ljubavi, privede sluzjenju jedan drugom. Jer cieli zakon poprima svoie savrshenstvo u iednoj iedinoj zapoviedi, koja ie: Ljubi svoiega blizjnjeg kao sebe samog. Ako se grizete i prozjdirete iedan drugog, pripazite; vi tjete unishtiti iedan drugog!" Uviek bijah ponesen razmotriti te rechenice kao iedno govornichko pretierivanje koie se pokatkad nadje kod Svetoga Pavla. U nekom pogledu to tamo mozje biti tako. Ali, nesretjom to "gristi i prozjdirati" takodje postoji danas u Crkvi kao izricanje pogrieshno shvatjene slobode. Je li to iznenadjenje shto mi, takodje, nismo bolji nego Galatjani? Zashto smo, skoro, i mi ugrozjeni istim napastima? Zashto stalno moramo uchiti ponovno tochnu uporabu slobode? I zashto uviek ponovno bi trebali shvatjati prvo prvenstvo: ljubav? U dan, kada sam govorio u velikom siemenishtu, u Rimu, se slavila Gospa od pouzdanja. Chinjenichno, Marija nas uchi pouzdanju. Ona nas vodi k svom Sinu, kojim se svi mozjemo ponositi. Ona tje nas voditi - chak u uznemirenim vremenima. Ja bih htio tako zahvaliti punim srcem svim onim brojnim biskupima, koji su mi u ovom razdoblju dali dirljive znakove pouzdanja i suosietjanja i nadasve me posigurali u svoie molitve. Ova zahvalnost takodje ide i svim viernim koji su mi ovih dana dali sviedochanstvo svoie trajne viernosti nasljedniku Svetoga Petra. Neka nas Gospodin sve zashtiti i vodi putom mira! To ie iedna zjelja koja spontano navire u srcu, u ovo korizmeno vrieme, koie ie iedno liturgijsko vrieme posebice povoljno za nutarnje chishtjenje i koie nas sve pozivlje gledati s obnovljenom nadom prema svietioniku Vazma. S iednim osobitim apostolskim blagoslovom, ja se priznaiem Vash u Gospodinu, Benedictus PP.XVI U Vatikanu, 10. Ozjujak g.Gosp. 2009 In Te Domine speravi! |
- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.03.2009., utorak
BITKA ZA VATIKAN
10. Ozjujak g.Gosp.2009S Bushom je bilo idilichno, ali gentleman je otishao ter na sceni (iza zaviesi) su neki drugi poluljudi i polu bogovi kako oni o sebi misle, a ti ih nazovi po saviesti ili kako hotjesh... Masoni jurishaju preduhitriti imenovanje novoga Papinoga nasljednika. Pripremaju tlo i teshkom artiljerijom zjele zauzeti shto povoljnie pochetne polozjaie u budutjim konklavama. Strategija moralnoga nasilja, koju vrshe nad Benediktom XVI cilja na rushenje njegove psihichke stabilnosti. Masoni poradi kljuchnim budutjim svietskim zbivanjima, koie su oni pomno isprogramirali, zjele imati svoga papu u Vatikanu, pod svaku cienu. Otkucaje masonska ura i nadam se ne na Petrovu priestolju! In Te Domine speravi! |
- 04:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.03.2009., petak
HRVATSKI KRIZJNI PUT
06. Ozjujak g.Gosp. 2009Huda Jama kod Lashkog u Sloveniji Gospodine, zdruzji s svojim krizjom sve zjrtve Hrvatskoga krizjnog puta... U Tunelu U Sred Mraka Smrt Sie Zviezda Petokraka... Nezna tama shto chini, niti prepoznaie jutro novoj zori. Trazjio si Isuse od nas neka molimo za svoie nepriatelje, ali ponajprie udieli nam snagu oprashtanja, koju si pokazao na svom krizju! In Te Domine speravi! |
- 19:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Logosom protu antilogosu =========================== PARUSIJA ie starogrchka riech i oznachuje drugi dolazak Isusa Krista ---------------- Parusija iznosi svoie mishljenje ter svi oni koji se osiete povriedjeni, iako nenamierno, neka gledaju na sve drukchie! ---------------------------------------- Sveta Katarino kraljice, ktjeri hercegova roda zashtitnice prognanim, sestro izbieglim, majko otetim i zasuzjnjenim, moli za nas! ---------------- Tj =æ / Ch = è / Dz = dž / Dj =ð / Sh = š / Zj =ž (pripominjem kako slovo dz nie i hrvatski glas ter dolazi samo u nekim stranim riechima) -------------------------- i(je) = ie Postovi su prilagodjeni nashem ZLATNOM PRAVILU u Hrvatskom ieziku ------------------------------------- I.T.H. Na ovom e-listu mozjete chitati DNEVNIK SVETE FAUSTINE i pratiti prevodjenje koie traie skoro svednevice, od /Svietjnica /02. Veljacha g.Gosp. 2008/ (klikni/02/02/2008) In Te Domine speravi! TAJNA OVE POGLEDNICE ____________________ Kada On dodje biti tje notj ---------------------------------- TAJNA IEDNE POGLEDNICE --------------------------------- ---------------------------------- Stoga shto me podsietja na prolaz kroz Crveno more! Stoga shto me podsietja na plasht Svetoga Iliie! Stoga shto mi pobudjuie shtit hercega Hercegovine! Stoga shto ie nalik stiegu plemenitom i svetom Velikom Karlu! Stoga shto ie znamen prolazu mom narodu kroz crvenu pustinju! Stoga shto mi kazuie o puno tomu shto nisam volio i josh uviek ne volim, niti tju ikada voljeti! Ovom poglednicom razdiru se krvnici i tlachitelji kako tielu tako duhu, kako momu tako svim narodima! Ovom poglednicom zazivam Bozjie milosrdje na svim krizjnim putovima! Ovom poglednicom posebice na Hrvatskom Krizjnom Putu 'kontan' muku Isusovu! Stoga shto nalikuje izvoru vrh Golgoti! Stoga shto se doimlje kao rieka na Slici Milosrdju! Stoga shto zrachi bojama u hrvatskom grbu! Stoga shto me podsietja na poviesnu Bielu i Crvenu domovinu! Stoga shto ie takav stieg domovini miloj Svetoj Faustini! Stoga shto ie to i zemlja hrvatskim vitezovima koji su oslobodili pradomovinu i domovinu! Stoga shto ie iedna Biela Hrvatica, majka Velikom Papi rodjena tamo pod tim znakom! Stoga shto sluti rieku koja vodi u viechni zjivot! Stoga shto mi se chini kao prolaz Svetom Mihovilu u borbi s zmajem! Stoga shto mi boie govore, Hrvati vole i crvene jabuke! Stoga shto ie znak Pravici i Milosrdju! -------------------------------
"DUSHO DUSHE HRVATSKE
-------------------------- Dusho dushi hrvatskoj Isusova Mati Sunce nashih stradanja Ne prestani sjati! (uklesano u zidu bistrichke bazilike - po prisietjanju) |